Nekros - umrli, osmrtnice, citulje, smrtovnice, umrlice, preminuli, groblja, ukop, ispraćaj, ahiret

Župa Vitina

Katolička vjeroispovijest

Gallery

Location

Ljubuški, Zapadnohercegovačka županija, Federacija, Bosna i Hercegovina

Content

ŽUPA VITINA (SV. PAŠKAL BAJLONSKI)

Web: https://framavitina.wordpress.com/o-zupi-vitina/

Župnik: Fra Željko Grubišić

Kontakt: +387 39/841-890

E-mail: zupa.vitina@biskupija.md-tm.ba

Podružne crkve: Brljica, Grabovnik

Foto: Robert JOLIĆ, ŠEMATIZAM HERCEGOVAČKE FRANJEVAČKE PROVINCIJE, Mostar, 2012., str. 258, 260

O župi

Opći pregled

Vitina je poveće selo na magistralnoj cesti Ljubuški – Grude. Župu čine sela Vitina, Proboj, Otok i Grabovnik. Posljednja dva sela su smještena u polju, a prva dva na rubu polja, danas uz prometnicu Grude – Ljubuški, ali imaju i svoje “zaleđe”, dakle dijelove sela koji se nalaze na brdu, visoravni iznad polja. Tu je nekoć, u brdu, bilo i kudikamo više stanovnika nego danas, jer u novije vrijeme većina bježi iz bespuća i primiče se prometnicama. U Vitini su svoje sjedište imali begovi Kapetanovići, gospodari Ljubuške krajine, uz prelijepi izvor rijeke Vrioštice, koja od Vitine čini jednu lijepu zelenu i rashlađenu oazu. Klima je ovdje blaga, a obilje vode i plodne zemlje oduvijek je privlačilo stanovništvo na taj prostor. Doduše, dok polje nije bilo meliorirano (1814. – 1838. i kasnije) ovdje je vladala nezdrava klima, opasna za život, a ujedno je uvijek bilo nesigurno kada će voda omogućiti košenje, sađanje i vađenje plodova. Danas se velik broj obitelji još uvijek bavi uzgojem povrća, makar je brojnima u međuvremenu poljoprivreda postala tek sekundarna djelatnost, posao koji dobro dođe kao dodatni izvor zarade. Brojni su ipak odselili iz župe, neki i u daleki svijet, jer su tražili i više slobode nego je bilo u komunizmu i više novca od onoga što je nudila rodna gruda i onda i sada.

Arheološki nalazi na području župe su vrlo bogati, kako iz pretpovijesti: gradine i tumuli na više mjesta, tako iz rimskoga razdoblja: naselja, utvrde i pojedinačni nalazi, osobito rimskih novaca, ali i iz srednjega vijeka. Ovdje navodim samo najvažnije nalaze. U Donjemu Proboju otkriveno je rimsko naselje, nekropola i pojedinačni nalazi. Tu se nalaze ostatci temelja antičke zgrade, a u blizini i tragovi grobova s paljevinom. Unutar zgrade pronađeno je 15 rimskih novaca iz 3. – 4. stoljeća. Prema vrelu otkriven je i dio vodovoda. Nađen je i fragment miljokaza uz vidljive tragove ceste (2. – 4. st.). U Vitini je također otkriveno rimsko naselje, a kasnije je tu nastala i srednjovjekovna nekropola stećaka. Na širokome prostoru uz obje obale rječice Mlade, naročito oko stare crkvice sv. Ilije i tamošnjega groblja otkriveni su ostatci rimskih zgrada i građevnoga materijala. Nađeni su fragmenti mozaika, spomenici s natpisom, opeka s pečatom IIII. legije i rimski carski novci iz 2. i 4. st. Na istome prostoru je i nekropola s 12 stećaka, od kojih je većina uzidana u zidove stare crkve, uz Mlade. Urešeni su viticom, križem, štitom s mačem, a neke su rimske spolije naknadno pretvorene u stećke. Pa ipak su najvažnija otkrića dviju kasnoantičkih bazilika u Docima u Vitini. U Borasima (Doci) je pronađena rimska stela i kasnoantička crkva iz 5. – 6. st. Iskopavanje je izvršio Ćiro Truhelka i pronašao ostatke ranokršćanske crkve manjih dimenzija (8,20 x 5,70 m), možda oratorija, s apsidom koja je unutra polukružna, a izvana poligonalna. Sačuvan je i dio arhitektonskoga uresa oltara. U blizini je pronađena monumentalna stela M. Antonija Maksima, signifera, veterana XI. Klaudijeve legije. Nedaleko odatle, također u Docima, pronađena je još jedna kasnoantička bazilika i u njoj grobnica. Iskopavanja je vršio arheolog Dimitrije Sergejevski 1956. godine. Otkrivena je veća crkva od prethodne, veličine 13,10 x 11,37 metara. Sastoji se od naosa s apsidom i bočnih prostorija. U južnoj je prostoriji otkrivena dvostruka grobnica na svod. Bazilika također potječe iz 5. – 6. st. Ostatci još jedne kasnoantičke crkvice (9 x 4,5 m) otkriveni su i uza samo probojsko groblje, ali su joj ostatci kasnije na žalost uništeni. Upravo te tri bazilike, kao i ostatci iz srednjega vijeka, ali i iz rimskoga razdoblja, jasno svjedoče da je ovaj prostor na rubu plodnoga polja, s iskoristivim visoravnima i brdima u pozadini, osobito za stočarstvo, tijekom povijesti bio redovito iznimno dobro naseljen.

U tijeku ustanka bosanskih begova i aga protiv središnje vlasti u Carigradu na prostoru vitinske župe, na brdu Utvici, vođena je 1832. bitka poznata pod imenom “utvički boj”, u kojemu je poginuo i znatan broj kršćanske raje. U spomen na njihovu žrtvu Mehmed-beg Kapetanović, gradonačelnik Sarajeva i unuk Sulejman-bega Kapetanovića, koji se na Utvici borio protiv Osman-bega Manova, podigao je 1894. u Vitini spomenik jedanaestorici poginulih katoličkih kmetova.

Osnutak župe i materijalna izgradnja

Župa Vitina osnovana je 1895. godine odcjepljenjem od drevne župe Veljaci. Od te godine posjeduje i župne matice. Iste je godine počela i izgradnja župne kuće, ali je potpuno dovršena tek 1907. Zemljište je kupio samostan Humac, a izgradnju župne kuće vodio je fra Jako Vasilj, uz pomoć sa svih strana, a najviše biskupa Buconjića. Nije ju uspio potpuno završiti, ali jest osposobiti za stanovanje. Kuća je teško stradala u potresu 1962., a obnovljena je 1964. godine. Postavljena je deka na katu i potkrovlju, izmijenjen cijeli krov i u sobama postavljen parket. Zatim je dovedena voda iznad kuće, iz brda, u župnu kuću, a istom se vodom opskrbljuje još nekoliko obitelji u susjedstvu.

Godine 1973. asfaltirana je pristupna cesta od glavne ceste do župne kuće. Župnik fra Mladen Hrkać asfaltirao je dio crkvenoga zemljišta južno od crkve i pretvorio u prostrano parkiralište.

Župnik fra Luka Sušac sagradio je 1967. još jednu kuću, za časne sestre koje su došle te godine u župu, a u prizemlju su izgrađene dvije vjeronaučne dvorane.

Župna crkva sagrađena je pod vodstvom župnika fra Pave Šimovića za četiri godine gradnje: počelo je u kolovozu 1910., a crkva je pokrivena krajem 1914. Crkva je skladna oblika, građena od kamena po ideji fra Pavinoj. Rat je spriječio potpuno dovršenje crkve, pa je unutarnjost crkve i crkveno dvorište uredio tek župnik fra Augustin Matić, po svršetku rata, počevši od 1919. Crkva je urešena keramičkim podom, oltarima i lijepim klupama. Isti je župnik dao nabaciti žbuku s vanjske strane crkve, počevši od 1928. Spomenuti potres iz 1962. oštetio je i crkvu, koja je potom obnovljena 1972. Stari zvonik je porušen, a sagrađen novi, betonski. Stari je kor proširen i preuređen. Godine 1977. obnovljena je ponutrica crkve i uvedena nova rasvjeta. Zbog dotrajalosti krova od erternita na crkvu je 1984. postavljena nova krovna konstrukcija i krov od bakra. Nakon toga je u srednjoj lađi postavljen četvrtasti drveni strop. Iste je godine crkva izvana obojena. U tijeku je generalna obnova crkve izvana i iznutra, koju je u nekoliko posljednjih godina vodio župnik fra Velimir Mandić. Crkva je dobila potpuno novi izgled, vraćena joj je izvorna kamena ljepota.

Svake nedjelje mise se osim u župnoj crkvi slave i u Brljici i Grabovniku. Brljica je u Gornjoj Vitini, prilično udaljena od polja i župne crkve. Misa se tu slavila već od 1965., ali u groblju, po vjetru, kiši i žegi. Velik broj obitelji preselio je uz cestu, u Donju Vitinu. Za preostale župljane sagrađena je kapelica 1984. (tada je tu živjelo 48 obitelji). Gradnja je započela u studenome 1984. izlijevanjem temelja. Akciju je vodio župnik fra Vlado Lončar uz pomoć mjesnoga građevnog odbora. Krov je postavljen sljedeće godine, a kapelica je blagoslovljena 16. lipnja 1985. Posvećena je Presv. Srcu Isusovu. Zanimljivost je da na crkvi zvoni zvono koje je 1940. darovao Papa na zagovor mještanina fra Jerke Borasa. Danas nije poznato kada je fra Jerko molio Papu za pomoć; vjerojatno 1925. godine. Zvono je saliveno u livnici Kvirina Lebiša u Zagrebu te u početku (1940.) bilo postavljeno na improvizirano postolje.

Kapelica posvećena Prečistomu Srcu Marijinu blagoslovljena je iste godine (1985.) u selu Grabovniku, najudaljenijemu selu u župi. I ovdje su se na groblju na glavici Otunj mise svake nedjelje slavile već od 1975., pa je valjalo misliti i na podizanje kapelice. Temelji s podnom pločom izliveni su već 1982., a potom se polako zidalo. Gradnja je posebno brzo napredovala nakon dolaska fra Tomislava Vlašića za kapelana 1984. Pokrivena je 30. ožujka 1985., a blagoslovljena 30. lipnja iste godine. Zvono su obećali darovati odseljenici.

Godine 2003. župljani iz sela Proboja odmah uza svoje groblje sagradili su lijepu kapelicu, a uz nju i mrtvačnicu – prvu na području ljubuške općine. Blagoslovio ih je župnik fra Velimir Mandić 11. svibnja 2003. Kapelica ima na pročelju zvonik u obliku preslice na kojemu se nalazi zvono. Zemljište su darovale obitelji Janka i Frane Gavrana, a nekoliko se obitelji posebno istaknulo u novčanim ili materijalnim darovima.

Župne matice postoje od početka župe. Bile su otuđene 1946., a vraćene 1990., u dobroj mjeri oštećene. U međuvremenu je župnik fra Vlado Lončar tajno načinio po tri preslike svake matice.

Kretanje stanovništva

U popisu biskupa Dragićevića iz 1742. od današnjih naselja vitinske župe spominje se samo selo Vitina: u njoj je živjelo 18 obitelji sa 106 vjernika. U popisu iz 1768. spominje se još jedno selo: u Proboju je 10 obitelji s 58 katolika, a u Vitini 16 sa 103 katolika, ukupno 26 kuća i 161 katolik. Slaba nastanjenost bila je uvjetovana nesnošljivošću Turaka, ali još više poljem koje je teško bilo obrađivati jer nije bilo meliorirano. Iz popisa 1813. nećemo mnogo doznati jer su sela Vitina i Vašarovići navedeni skupa (55 obitelji i 391 vjernik), kao i Proboj i Otok (29 kuća i 178 vjernika), dok se Grabovnik još uvijek ne navodi. Moglo bi se ipak zaključiti da se broj vjernika znatno povećao. Godine 1844. u Vitini je 65 kuća s 402 vjernika, u Proboju 27 – 190, Grabovniku 18 – 114, Otoku 28 – 186: ukupno 138 kuća i 892 katolika. To znači da strašna kuga iz 1815. nije na ovome prostoru uzela previše žrtava, kao u većini drugih područja Bosne i Hercegovine. Šematizam fra Petra Bakule za 1867. donosi sljedeće podatke: Vitina 120 kuća – 695 vjernika, Proboj 27 – 163, Grabovnik 34 – 278, Otok 28 – 220, ukupno 209 kuća i 1356 vjernika. Iz podataka je vidljivo da je broj neprestano rastao, što je posljedica regulacije polja, doseljavanja sa strane, osobito iz dalmatinskih brda, ali i velike stope nataliteta. Godine 1882. na području današnje vitinske župe, koja se još uvijek nalazi u sklopu župe Veljaka, živjelo je 300 obitelji s 1593 vjernika (Grabovnik 50 – 308, Otok 40 – 209, Proboj 47 – 258, Vitina 163 – 818). Deset godina kasnije (1892.) na istome prostoru živjelo je 359 obitelji s 2112 vjernika (Otok 46 – 246, Proboj 56 – 360, Grabovnik 56 – 369, Vitina 201 – 1137). Taj broj bio je posve dostatan za novu samostalnu župu, pa je župa odcijepljena od Veljaka 1895. godine. Godine 1899. imala je 2384 vjernika, a 1902. u 411 obitelji živjelo je 2436 osoba. Godine 1917. u župi je 2927 vjernika, a 1932. u 565 obitelji živi 3184 vjernika. Vrhunac je župa dosegla pred sami rat: 1940. tu živi 3810 vjernika. Rat je bio nemilosrdan, posebno krvavo poraće: iz župe je život izgubilo 366 osoba, uglavnom mlađe dobi. Trebalo je više desetljeća da župa dostigne predratnu brojku župljana. Tako je 1962. u župi 670 obitelji u kojima živi 3597 vjernika. Novi vrhunac župa je dosegla 1975. Tada je u župi bilo 795 obitelji s 3892 vjernika. Otada se broj smanjuje, dijelom zbog iseljavanja, dijelom zbog drastično smanjene stope nataliteta, ali ne toliko koliko u većini drugih hercegovačkih župa. Jer ipak je Vitina “čaršija” s mogućnosti napredovanja. Godine 1978. u župi je 797 domova s 3882 vjernika (Vitina 416 – 2002, Proboj 164 – 823, Otok 108 – 592, Grabovnik 109 – 465). Iste je godine u inozemstvu bilo 350 radnika. Godine 1980. u župi ima 780 obitelji i 3750 vjernika; 1985. godine 776 obitelji i 3281 vjernik; 1988. godine 793 obitelji i 3401 vjernik; 1991. godine 793 obitelji i 3264 vjernika. Godine 2002. u 893 domaćinstva živjelo je 3326 župljana (Vitina 1910, Proboj 676, Otok 499 i Grabovnik 261), a godine 2005. bilo je 3480 župljana. Godine 2010. u župi je 900 obitelji i 3276 župljana. Iz navedenih je podataka vidljivo da se broj župljana naglo smanjio početkom 80-ih godina te otada stagnira na otprilike 3300 župljana.

Pastoralni djelatnici

župnik

župni vikar

fra Jako Vasilj 1895.-1897.

fra Jure Jurić Nižić 1897.-1900.

fra Stjepan Naletilić 1900.-1902.

fra Damjan Gadža 1902.-1905.

fra Ante Majić 1905.-1907.

fra Pavo Šimović 1907.-1916.

fra Serafin Dodig 1916.-1919.

fra Augustin Matić 1919.-1940.

fra Bono Jelavić 1940.-1944.